Za BIM Hrvatsku piše Marin Čuljak
Student Architectural Technology and Construction Management-a u Kopenhagenu
BIM (Building Information Management) je definitivno jedna velika promjena načina razmišljanja (eng. mindset-a) u arhitekturi i građevini u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Naime, čini se da u zadnje dvije godine interes za BIM-om u Hrvatskoj bilježi drastičan porast sudeći po aktivnostima konzultantskih firmi koje implementiraju takva rješenja, a isto tako i stvaranjem udruge BIM Hrvatska koja ima veliki potencijal biti središte okupljanja svih onih koji žele nešto promijeniti u vlastitoj karijeri, ali još važnije, u industriji. Već više godina mogli smo pratiti što se događa u nekim zemljama koje su na vrhu u smislu inovacija i optimizacije načina rada koje donosi BIM. Mnogi naši ljudi sudjeluju na konferencijama i seminarima koje uglavnom organiziraju ključne software-development firme posvećene BIM-u, i tako donose svoje znanje u Hrvatske firme čime uvelike pridonose implementaciji novih tehnologija za koje smo svi već ponešto i čuli. BIM ubrzava izradu dokumentacije, donošenje odluka, smanjuje broj grešaka, poboljšava ishode projekata, pomaže u dizajnu i mnogo više. U ovom članku ću pokušati opisati svoje iskustvo i dojmove koje sam imao priliku stvoriti do sada.
BIM u edukaciji
Naime, svake godine u hrvatsko tržište rada ulaze novo obrazovani ljudi koji uglavnom uče raditi starim načinom rada, a bez uključivanja u rasprave o BIM-u, malo tko od njih će pokušati odgonetnuti taj pojam jer u poslovnom svijetu možda i nemaju toliko vremena i slobode. Čini mi se da je to kod nas samo neka misteriozna i pomalo nebitna kratica pridošla iz engleskog jezika. Ne bismo trebali ostati na činjenici da je BIM samo pojam koji postoji u knjigama. Osobno, smatram da je to jako važan pojam koji već više godina pokreće industriju prema većoj efikasnosti i da bi se trebalo ozbiljno baviti tim pojmom kako bismo uspjeli donekle modernizirati načine rada te odgovoriti modernim izazovima. Za promjenu treba aktivirati i industriju, a još važnije, fakultete i škole. Često se pitam postoji li u Hrvatskoj veza između industrije i edukacijskih ustanova (poput sveučilišta i srednjih škola)? Koliko se često mijenja kurikulum i koliko ponuđeni programi prate promjene i trendove u industriji? Prema nastavnom planu i programu Tehničkog Veleučilišta u Zagrebu, stručnog studija graditeljstva, piše da se temom BIM-a bavi samo jedno predavanje, dok su laboratorijske vježbe posvećene AutoCAD-u. Isto tako, ni literatura informatike na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ne spominje BIM, već se on od ljeta 2019. godine nudi samo kao dodatno plaćena aktivnost u obliku ljetne škole.
Iz primjera i osobnog iskustva s programa Architectural Technology and Construction Management-a u Kopenhagenu, primijetio sam kako je tu suradnja između firmi i autora kurikuluma velika, što polaznike tog programa dobro priprema na aktualne izazove u industriji i budućem radnom mjestu. Česte posjete i prezentacije raznih firmi informiraju studente o novostima, a uz to, studenti imaju priliku upoznati studente, a možda i pronaći buduće suradnike. Uz to, projektno orijentirano učenje omogućava stvaranje realnog okruženja i praktičnog iskustva uz rad na realnim projektima koji mijenjaju obujam i vrstu svaki semestar. Takav drugačiji sustav učenja je nešto s čime se u Hrvatskoj osobno nisam susreo. Puno se pažnje posvećuje komunikaciji, rješavanju problema i grupnom radu koji obilježava gotovo svaki semestar. To su ključni pojmovi potrebni za pripremu na ono što dolazi nakon edukacije: rad na projektima te rad s ljudima.
Tijekom edukacije nikada nisam koristio AutoCAD, već isključivo Revit, što je označilo i moje upoznavanje s BIM-om. Svaki semestar, uz različite projekte, moji kolege i ja, ovisno o vlastitome interesu pronalazimo najbolje načine kako poboljšati svoj rad kako bi projekt bio kvalitetnije izveden. Upravo velikom potrebom tržišta za studentima kompetentnima u BIM-u, profesor fakulteta je pokrenuo projekt kompjuterskog laboratorija gdje sam imao priliku sudjelovati. To je odlično mjesto za postojeće i nove studente gdje se mogu informirati o BIM alatima poput Revita, te izmijeniti iskustva s ostalim studentima. Nedavno se taj projekt proširio uz suradnju sa predstavnicima pojedinih firmi, relevantnih u implementaciji BIM-a. I dalje djeluju, organizirajući razne zanimljive sadržaje za studente na tu temu. U Danskoj je ta implementacija BIM-a imala prekretnicu 2007. kada je Danska vlada obvezala na korištenje BIM-a ako se radi o javnim projektima određene vrijednosti te zbog toga danas postoji vrlo dobra klima. Mnogo većih firmi je napravilo tranziciju, a tržište zahtjeva stručnjake na tom polju koji će implementirati najnovije tehnologije. Ulaže se novac jer se vidi potencijal za napretkom koji će učiniti investitore zadovoljnima, te učinkovitošću uštedjeti novac. Na to se gleda kao na dobru investiciju. Projekti se predaju digitalnim putem za izdavanje građevinske dozvole te se isto tako digitalnim platformama šalju glavnom izvođaču.
Rizik i potreba za novim rješenjem
Softver je skupocjen i razumijem zašto predstavlja rizik za neke. Da ne govorimo da je ponekad i nepotreban (ovisno o tome koje veličine su projekti o kojima se radi). Da bi sve bilo kompliciranije, postoji više softvera koji imaju mogućnosti i snagu u izradi projekata. Na primjer, u Americi i Europi se uglavnom koristi različiti BIM softveri, što može otežati suradnju ako se prakse sudionika na nekom projektu razlikuju. Uz potrebnu edukaciju, ništa od toga nije jeftino, i možda sprječava neke firme da se time pozabave. Međutim, nema dobrog razloga za dvojbu jer je to jednostavno smjer kojemu se industrija kreće. Jednom prilikom razgovarao sam s predstavnikom građevinske firme koja je u potrazi za dobavljačem građevnih elemenata potpuno otvorena za suradnju s potencijalnim stranim proizvođačima. Razmišljajući o tome, zaključio sam da je za takvu suradnju potrebno nuditi visoku razinu digitalnog dizajna i dobro iskustvo u BIM-u, kako bi se projekt mogao realizirati uz što manje muke. Uz već objavljene preporuke EU o korištenju BIM-a, je li možda i Hrvatskoj potreban nekakav zakon koji će blago rečeno potaknuti na tranziciju ili bi investitori trebali biti više informirani o benefitima.
U svakom slučaju, postojat će netko s ulogom BIM menadžera tko će biti odgovoran za provedbu. BIM management je upravljanje kao i svako drugo. Od kvalificiranih se očekuje da znaju raditi s ljudima, biti na „ti“ s računalima pa ponekad i poznavati programiranje. Očekuje se da znaju integrirati razne programe i razmišljati o toku svih informacija u nekom projektu, nebitno radi li se o pet ili više od sto sudionika. Upravljanje, postavljanje standarda, rješavanje problema i edukacija tima. Uz to, takvu karijeru čine sklapanje ugovora i velika razina odgovornosti. Dinamično, zar ne?
U nekoj idealnoj situaciji, svi sudionici projekta (kada razgovaramo unutar jedne firme) radili bi u BIM okruženju, no to ponekad nije moguće pa bi zbog toga u projektnom timu trebao biti određeni broj projektanata koji bi se uz uobičajene poslove bavili izradom modela. Općenito, arhitektonske, inženjerske, građevinske i ostale relevantne firme u industriji trebale bi moći izmjenjivati podatke s drugim sudionicima na BIM platformama. Interes u tome imaju investitori, projektanti, javna uprava, budući korisnici građevina i firme za upravljanje nekretninama. Neki od mojih kolega trenutno imaju pripravnički staž u firmama za održavanje nekretnina (facility management) i pomažu u izradi 3D modela postojećih nekretnina za buduće upravljanje, renovacije i sve potrebno. Pohranjivanje svih informacija unutar modela koji se smatra bazom podataka, omogućava nam bolje zaključke o održivosti, analize tijekom idejnog projekta, poboljšanu koordinaciju i mnogo toga. Današnjoj industriji potrebni su pojedinci koji znaju upravljati i organizirati veliku količinu informacija. Upravo to je za mene BIM.
Sljedeći koraci
Kako opstati ako se ne prilagođavamo? Da je današnji svijet dinamičan svjedoči nam činjenica o raznim novim profesijama koje su se razvile, no koje nisu postojale desetak godina unazad.
Nadam se da će se uskoro pronaći sredstava i vremena da se u edukacijske programe više uvede korištenje BIM-a kao osnove rada na projektu, koji isto tako sam po sebi fali u našem sustavu. Da se ide nekoliko koraka dalje od 2D crtanja i 3D modeliranja, te da BIM ne bude samo tema plaćenih tečajeva, već da svi budući stručnjaci u početku dođu u doticaj s tim pojmom. Implementacija BIM-a u Hrvatskoj uzima maha i što više ljudi na bilo koji način tome pridonese, to ćemo brže postići cilj i digitalizirati građevinsku industriju.