Kategorija: Nekategorizirano

Jedan od najvećih izazova s kojim se suočavamo – a nadamo se da je i izvor inspiracije – jest naš svijet koji se mijenja. Promjena je jedina konstanta.

Postoje dva glavna razvoja koja oblikuju način na koji radimo, što je vidljivo u svim sektorima našeg gospodarstva. Prvi je sklonost fragmentaciji: sve veća specijalizacija profesija i distribucija znanja. To je razvoj koji traje stoljećima. Drugi razvoj, mnogo noviji događaj koji je omogućen internetom, jest pojava digitalnih, umreženih sustava. Za razliku od centralnih repozitorija podataka iz prošlosti, sve se više bavimo decentraliziranim, ali povezanim izvorima podataka. Primjer za to je pomak od statičkih izvora znanja, kao što je nekada široko rasprostranjena Encyclopaedia Britannica, do dinamičkih izvora kao što je Wikipedia. Potonja je mreža informacija, stvorena od bezbroj autora, ažurirana svake minute i globalno dostupna. Digitalni umreženi sustavi pojavili su se kao lijek za fragmentaciju našeg svijeta.

Sjetite se mnogih aplikacija koje danas tako često koristimo: Google, Amazon, eBay, Skyscanner i sve web-lokacije društvenih mreža. Ove aplikacije su impresivne zbog svoje složenosti – inteligentno pretraživanje i povezivanje informacija sa složenim algoritmima. Međutim, one su doista vrijedne zbog svoje jednostavnosti. Privlačne su zbog dostupnosti informacija, ali i zbog sposobnosti filtriranja i traženja onoga što želimo.

Dok su mnogi od nas aktivni sudionici u usvajanju, često i prihvaćanju digitalizacije unutar različitih područja naših privatnih života, ostali smo otporni na dopuštanje digitalizaciji da utječe na građevinsku industriju.

U građevinskom sektoru doživljavamo patnje fragmentacije industrije bez dobitaka umreženih sustava. Projekti postaju sve složeniji, građevinski propisi stroži i obrti specijaliziraniji. Projekt menadžeri trude se povezati različite konstelacije projekata: sve je veći broj stručnjaka, savjetnika za gradnju, podizvođača i dobavljača.

Možda postoji neka skrivena anksioznost koja je pridonijela ovom otporu. Ako naš rad postane digitaliziran i automatiziran, hoćemo li mi postati suvišni? Taj strah je, naravno, nepotreban. Izgradnja informacijskog modeliranja ne zamjenjuje našu kompetenciju, niti naše iskustvo kao profesionalaca u industriji. To automatizira i uključuje ponavljajući manualni rad – uspoređivanje dizajna, provjeravanje planova za pogreške, ažuriranje rasporeda, procjene troškova varijacija, izvještavanje i praćenje – što, iskreno, ionako ne želimo raditi. Također postoje nejasnoće oko potencijalnih rizika koje BIM predstavlja: gubitak produktivnosti tijekom implementacije; velika financijska i resursna ulaganja; razvoj u pogrešnim područjima. Ali, najčešće se bojimo zakoračiti u ponor nepoznatog jer to znači odustati od određene kontrole i orijentacije. Te su brige uglavnom opravdane. BIM predstavlja i priliku za rast i prijetnju od neuspjeha. Svaka organizacija koja planira provedbu BIM-a trebala bi predvidjeti da će pogrešaka biti. Ipak, trebali bi očekivati i rast i napredak.

Brojne organizacije uspješno su implementirale informacijsko modeliranje gradnje. Put je dobro prohodan i, kao što je predstavljeno u knjizi The BIM-Manager – A Practical Guide for BIM Project Management* autora Mark Baldwina, postoje utvrđene strategije i standardi koji podržavaju implementaciju BIM-a i pomažu u postizanju stvarne koristi.

*Ulomak je preveden iz navedene knjige uz pismenu dozvolu autora.